Saturday, May 10, 2008

PUELLA EX MACHINA (komad I)


Kant


. . . . . . . I want to play the final in every tournament.
. . . . . . . I know that's impossible, but I'm going to try, no?
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Rafael Nadal


početak

Ljudi vole zagonetke;
korov je paradigma ekstrovertnosti;
grudvice u maskari su znak da je bajata;
pesnička patka (na momente, isplivava iz listova);
i jednoga dana ljudi će se zaljubljivati u robote;

(sa glasovima pesnika.)

Iz svoje slobode sada, ja započinje:
deca, moji prijatelji, igraju se u kamarama smokija u parku
zanesena & gola,

[...] rade drainac & lav vigotski! (živeo);
u kafani Moskva on pije čašu hladne kisele vode;
her cunt gripped him like a warm friendly hand;
i izašao je na terasu da popuši.


Krstić na plaži

sa velikom loptom na naduvavanje
u kariranim & suvim kupaćim gaćama
podlakćen gleda u prodavca šećerne vune
koji na glavi nosi blistavu crveno-belu kapu
ispod
nadvijenog & malog suncobrana


kontekst (ambijent)

ako je zemljište dovoljno puno,.
svaki cvet će procvetati


Neopočetak

svi ti koloseci (i naselja)
su prikazivanje jedne vatre koja je
sama bit harmonije, beat
& harmonija
leglo
u frižideru, među limenkama nagomilanog samoljublja &
ekscentričnosti (mravi)
u činijama, puši se
supa, ili skuvana raskoš identiteta, u
činiji (-formi):

linija koja se razvija
jedno koje je mnoštvo (u stvari)
mnoštvo koje je proces (trajanje)

haron
električna vila ravijojla
itd.


Završnica

čista sofa
čista cigla
čista kada zlatnog kupatila
& baldahin
čiste ruke koje uzimaju beli hleb i mažu
na njega francuski jezik i sintetičnost
čista prozirnost preticanja
posteljine i sapun na žutoj polici jutra
agamemnon i njegovi obrazi istorije
na čistom pozlaćenom krevetu luja XIV
čist
čist
čisti duboki hodnici
& jastučnice
voulez-vous?


Finalizam (Završnica II)

Učinio je da se on oseća sramno
napetost postaje sve veća i veća
učinio je
(jednim pokretom svoje ruke
prosuo je po stolu njene bele bisere)


Kraj

meni ostaju reči reči, ja sam
proziran anđeo na telefonskom kablu
ja sam praznina&studen
ja sam metafizička studen
i upravo preplavljujem hartiju (penom
za brijanje ja ja ja ja ja ja ja ja ja
ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja ja)
moja mašina, koja me neprestano proizvodi:
um u zlatnim kočijama od bundeve:
ja sam pevač rekao je bogalj
odvedite me na trgove i ulice
hoću da pevam o svojoj tuzi

mjuzikl
pod šljokičavim presijavajućim nebom
na plafonu filmskog studija


Neofinalizam

Učinio je da se on oseća sramno
,
prosuo je svojom suvom rukom
po stolu
crvenu dugmad sa njene košulje
njene fotografije
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . sobu
. . . . . . . . . . . . . . . . . kroz
. . . . . . . . . . . . . se
. . . . . . . . . . su
razletele


Post-neofinalizam

meni ostaju reči reči